[post-views]

Gledao sam Tomu!

Mislim da bi svaki pošten čovek koji je na Fejsu prijavio da se vakcinisao morao da prijavi i da je gledao Tomu. Ja bio juče s Cecom na nekom snimanju u Gavezu, pa kao ajmo u bioskop i u Galeriji prvi film koji se strefi taj gledamo i naravno Toma.

Dokaz da film nismo gledali kod kuće i da ne podležemo hapšenjima

Ukratko, da obavestim sve svoje drage koji su onemogućeni da gledaju film jer ne mogu u bioskop, a od kuće i nekuće slede hapšenja i drakonske kazne: Blago vama!
Mnogo sam se iznervirao, ali ne zato što je film katastrofa i ucena od 710 dinara, nego zato što je tako dobro prošao, a to mnogo govori o stanju nacije. Da se podsetimo da je Zona Zamfirova poslednji film koji je u bioskopima ovako dobro prošao, ali to uopšte nije loš film. Mislio sam da Toma može makar da primiriše Zoni.

Najveće gadosti ovog filma su neizmerna patetika, mnogo velika kičerica, podleganje najjeftinoj i najofucanijoj simbolici, podilaženje publici po svaku cenu na najužasnije načine, izbor glumaca po svačijoj meri, a naročito po meri onih koji o tome najviše vode računa tako da dobro prođe i u redovima Druge Srbije koja ume da ima mnogo oštar jezik i da lepi nezgodne etikete.

Ovaj film je jedan totalni blam, a utoliko je veći što osim nekoliko ljudi koji su o tome imali hrabrosti javno da progovore, niko ne sme ni da zucne. Koliko sam samo sreo ljudi koji su gledali film i izbegli odgovor na pitanje kakav je… Na kraju, ono što je možda najstrašnije, u Tomi nema ni trunčice humora, inače zaštitnog znaka naše kinematografije. Osim uzaludnih pokušaja koji još više kvare utisak, mada je u filmu često smešno je to što na momente deluje kao ono kad se deca igraju imitiranja pevača i pevačica. To verovatno i jeste smišljeno kao parodija, ali ako nije ni to, onda mislim stvarno!

Takođe valja reći da glumci kao i u većini naših filmova nisu nimalo loši sami po sebi, ali da je nemoguće dobro odglumiti kad ispred sebe imaš neprirodan i nategnut tekst. To ni Pavle Vujisić nije mogao baš najbolje.

Uzgred, izašao bih posle najviše sat vremena, kao što je i izašlo mnogo ljudi iz sale (a to je utešno) ali jednostavno nije bilo uslova iz tehničkih razloga. Mada bih tako propustio najstrašniju i najljigaviju scenu sprske kinematografije kojom se završava film.

Svakako, produkcija i fotografija su OK, a to je ono što se izgleda samo i traži od filmova u 21. veku.

Treba još dodati da ovaj film spada u već defnisanu kategoriju jugonostalgičarskog kiča koja pali u Srbiji, Crnoj Gori i BiH, u Hrvatskoj nimalo, mada je toliko glupo da možda i tamo prođe, a u Sloveniji malo, tako da će srazmerno tim osećajima u tim bivšim republikama tako i proći. Ovde Makedoniju ne računamo jer Zaev! Kako odluči EU, tako će proći sve u Makedoniji koja se po odluci te iste EU i Zaeva ima zvati Severna Makedonija.

Pravi Toma Zdravković (sa zahvalnošću Wikimedia Commons)

Zaboravih da kažem da ovaj film pre svega krasi neverovatna nepredvidivost. Ništa se tu ne može predvideti. Evo za primer: Iako nas scenaristi i reditelj neprekidno vode ka zaključku da će Toma preživeti, on na kraju ipak umre.

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin

Leave a Reply